Pitanje nije tehničko, nego poslovno
Pravo pitanje nije „koliko diska mogu da priuštim”, nego „koliko dugo treba da prođe da neko primeti štetu i zatraži snimak”. Odgovor na to pitanje određuje rok čuvanja, a rok čuvanja tek onda određuje veličinu diska — ne obrnuto.
Tipični rokovi po delatnosti
U prodavnici je to obično 15 do 30 dana — dovoljno da kupac ili osoblje primete i prijave nešto što se desilo tokom te dve do četiri nedelje. U skladištu je period drugačiji: obično jedan pun ciklus popisa, jer se manjak otkriva kada se popis uradi, a ne onog dana kada se dogodio.
Ova dva primera nisu pravilo za svaki objekat — dužina zavisi od toga koliko brzo neko u tom poslu obično primeti da nešto nedostaje.
Koliko to zauzima diska
Grubo, 6 GB po kameri dnevno na 4 MP, 15 fps i H.265 — devet kamera za trideset dana daje oko 1,6 TB. Isti broj kamera na 15 dana čuvanja preseca taj broj na pola, a na 60 dana ga udvostručuje.
Disk je jeftiniji od drugog izlaska montera zbog premalog diska, ali kupovina više diska nego što poslovni razlog zahteva je novac potrošen bez razloga.
Primer — devet kamera, 4 MP · 15 fps · H.265
- 15 dana
- ≈ 0,8 TB
- 30 dana
- ≈ 1,6 TB
- 60 dana
- ≈ 3,2 TB
H.265 naspram H.264: zašto kompresija menja budžet
H.265 čuva istu sliku na približno duplo manje diska u odnosu na stariji H.264, uz istu rezoluciju i broj kadrova. Za sistem od desetak kamera to je razlika od jednog do dva diska na snimaču — često dovoljno da se ostane u okviru jednog uređaja umesto dva.
Preporuka i zakonski minimum
Rok čuvanja se postavlja prema svrsi, ne prema tome koliko diska staje u snimač — čuvanje duže od potrebnog nosi sopstvenu odgovornost, o čemu više piše vodič o snimcima i zakonu. Kalkulator kamera i diska uzima broj kamera i željeni broj dana i vraća polaznu veličinu diska; konačan izbor snimača i diskova pravi se na objektu.