Rezolucija nije apsolutna, nego raspoređena
„4 MP” ili „8 MP” na kutiji govori koliko piksela ima ceo kadar, ne koliko piksela pada na osobu koju posmatrate. Ista kamera daje sasvim različit rezultat u zavisnosti od toga koliko je metara scene taj kadar pokriva — uža scena znači više piksela po metru, šira scena znači manje, bez obzira na deklarisanu rezoluciju.
Pravilo za procenu
Isto pravilo koje važi za izbor kamere na ulazu važi i za procenu daljine: detekciji treba oko 25 piksela po metru širine scene, prepoznavanju oko 125, identifikaciji oko 250. Ovo je orijentacioni odnos, ne garancija — kvalitet objektiva, svetlo i kompresija menjaju konačan rezultat.
Piksela po metru širine scene
- Detekcija
- ~25 px/m
- Prepoznavanje
- ~125 px/m
- Identifikacija
- ~250 px/m
Primer: ista kamera na 20, 40 i 80 metara
Uzmimo kameru od 4 MP sa horizontalnom rezolucijom od otprilike 2688 piksela. Na sceni širokoj 20 m to je oko 134 piksela po metru — iznad praga za prepoznavanje. Na sceni širokoj 40 m isti broj piksela se deli na duplo veću širinu, oko 67 px/m — ispod prepoznavanja, iznad detekcije. Na sceni širokoj 80 m to pada na oko 34 px/m — jedva iznad praga za detekciju.
Ovo je ilustrativan račun, ne merenje na terenu — pokazuje princip, ne garantovan rezultat za svaku kameru i svaki objektiv.
Ilustrativan primer — 4 MP, ~2688 px širine kadra
- Scena 20 m
- ≈ 134 px/m — prepoznavanje
- Scena 40 m
- ≈ 67 px/m — između detekcije i prepoznavanja
- Scena 80 m
- ≈ 34 px/m — granica detekcije
Objektiv menja igru više od megapiksela
Uži objektiv (duža žižna daljina) koncentriše isti broj piksela na manje polje pogleda — efektivno „uveličava” rezoluciju na cilj. Ista kamera od 4 MP sa telefoto objektivom umesto širokog može da pretvori detekciju u identifikaciju na istoj daljini, bez promene senzora ili cene kamere.
Zato pitanje „koliko megapiksela mi treba” bez pitanja „kojim objektivom” nema pravi odgovor.
Preporuka
Pre izbora kamere, odredite posao za svaku poziciju (detekcija, prepoznavanje ili identifikacija) i stvarnu širinu scene na toj poziciji — ne procenjenu, izmerenu. Tek tada rezolucija i objektiv dobijaju smisao kao par, a ne kao pojedinačna specifikacija. Tačna procena se pravi na objektu, sa metrom u ruci.